Staž storytellinga
Koliko bi storytelling bio star? Imate li percepciju kada se pojavio? S prvim knjigama koje bi pričali djeci prije spavanja? Možda se storytelling rodio u doba procvata – renesanse, kada se ljudska kreativnost mogla slobodno izražavati. Ili u doba baroka, gdje bi u prekrasnom raskošnom dvorcu, uz kamin, topli čudesni napitak i svježe ispečene kekse, dvorjani pričali priče.
Ne.
Storytelling ima dug staž. Star je koliko i čovječanstvo. Možemo upotrijebiti hrvatsku riječ pripovijedanje ili pričanje priča. Prije nego što se pojavilo pisanje, čim se razvio govor, ljudi su pričali priče. Pripovijedanje je univerzalan način komunikacije. Javlja se u svim kulturama i iz svakog doba.
U pretpovijesno doba ljudi su se okupljali oko vatre i pričali priče. Desecima tisuća godina priče su se prenosile s jedne generacije na drugu. Služile su za prenošenje lekcija o tome kako živjeti. Starješine su davale savjete i iskustva, mladi bi upijali. Kroz priče su se dijelila iskustva, emocije, razumijevanje i empatija. Savjeti također – gdje naći prave bobice ili kako uloviti zeca. Pripovijedanje postoji i postojalo je da zabavlja, informira i potiče kulturne tradicije i vrijednosti.
Ljudi vide i pamte u slikama. Kad čuju riječ ili frazu, ljudski mozak joj automatski prilaže sliku, bilo iz prethodnog fizičkog iskustva ili njihove mašte. Stoga ne bi trebalo čuditi da se začetak pripovijedanja smatraju pećinski crteži koji imaju slijed i stvoreni su da prenesu priču. U ovom slučaju priča je zapamćena i trajno ostavila magičan trag u ljudskoj povijesti.
Pričanjem priča može se utjecati, podučavati, motivirati ili inspirirati druge. Jedinstvena je, ali rasprostranjena ljudska vještina. Pripovijedanje je način na koji ljudi komuniciraju.
Priča će dirnuti i inspirirati publiku.
Postoji uvjerenje da su preci koristili okupljanje oko vatre kako bi proširili svoje znanje i upoznali se sa drugima, slično društvenim mrežama danas.
Danas, iako su se ljudi i život drastično promijenili, odnosno evoluirali u odnosu na prahistoriju, osnovna ljudska potreba za komuniciranjem sve je jača.
Pripovijedanje je nedvojbeno jedan od najmoćnijih oblika komunikacije. Više od činjenica i podataka ili drugih informacija, priče su ključne prijenos informacija. Priče se pamte i imaju moć uvjeravanja. Poanta je dodati više značenja riječima i značajnije utjecati na ideje. Temelj uvjerljivog pripovijedanja nije prepričavanje priče, već ponovno proživljavanje priče.
Danas nema puno razlike u prenošenju poruke. Okruženje se promijenilo. Ne crtamo više po pećinama i ne sjedamo navečer oko vatre. Danas sjedimo u udobnim foteljama, možda u odlično opremljenoj dvorani, možda u svom vlastitom domu, slušamo pripovjedača kako prezentira najnoviji telefon, auto, priča o zdravlju, kozmetici, svojim iskustvima. Neke gledamo uživo, neke na ekranu. Možda se to zove TED talk, možda se zove konferencija, možda premijera ili film. Okruženje je prilagođeno modernom dobu. Verbalna poruka je ista, eventualno se razlikuje u jeziku, stilu i izgovoru.
